Tokom jednog od stručnih sajmova u Budvi imali smo priliku da razgovaramo sa Iskui Ambartsumjan – istaknutom trenericom nacionalne reprezentacije u poslastičarstvu, višestrukom evropskom i svjetskom šampionkom, kao i pobjednicom Svjetske kulinarske olimpijade (IKA).

Ponekad se iza prelijepih deserata ne krije samo vrhunska tehnika, već i cijela životna priča.

Tokom godina rada osvojila je desetine zlatnih medalja, Gran pri nagrada i priznanja na svjetskim prvenstvima, a sarađivala je sa timovima i učenicima iz različitih zemalja. Ipak, ono što nas je najviše impresioniralo nijesu bile nagrade, već njen odnos prema profesiji – poštovanje prema zanatu, želja da svoje znanje podijeli sa drugima i uvjerenje da pravi majstor treba da pomaže drugima da napreduju.

Razgovarali smo o takmičenjima, edukaciji, prirodnim sastojcima i o tome zašto u poslastičarstvu nikada ne smijete prestati da se usavršavate.

Na takmičenjima učestvujem od 2013. godine. Prve pobjede ostvarila sam u Bjelorusiji i Ukrajini, gdje sam osvojila svoje prve bronzane medalje. Nakon toga uslijedila su nova prvenstva, edukacije i stalni rad na sebi. Veoma je važno učiti od vrhunskih majstora. Ako želite da vaš rad izgleda profesionalno, morate učiti od ljudi koji su već prošli taj put.

Pohađala sam Akademiju „Ekskluziv“ u Moskvi, učila od različitih stručnjaka i upoznavala nove tehnike. A u svijetu poslastičarstva njih ima zaista mnogo. Nemoguće je sve savladati odjednom. Čak i kada završite edukaciju, to ne znači da ste već postali profesionalac. Potrebno je neprestano vježbati, raditi na sebi i ponavljati iznova dok tehnika ne postane sigurna i prirodna.

Svake godine bilo je sve više prvenstava i pobjeda.

Godine 2015, 2016. i 2017. osvojila sam zlatne medalje na međunarodnim takmičenjima. Nakon toga uslijedila su prvenstva u Poljskoj, Luksemburgu i brojna svjetska takmičenja.

Međutim, kako kaže, najvažniji period počeo je kada je počela da priprema takmičarske timove.

Godine 2017. prvi put sam pripremala tim Jermenije. Imala sam četiri učesnika i svi su osvojili zlato. Tada sam prvi put pomislila: „Zaista mogu da prenosim svoje znanje drugima.“ Jer jedno je pobjeđivati sam, a sasvim drugo naučiti nekoga da i on postigne uspjeh.

Danas i dalje priprema timove za međunarodna prvenstva, a pripreme ponekad traju i po nekoliko mjeseci.

Nemoguće je pripremiti osobu za takmičenje za samo dva dana. Nekada radimo tri ili četiri mjeseca. Važno mi je da učesnik na takmičenje dođe siguran u sebe, a ne zbunjen i nesiguran.

Tokom razgovora često se vraćala temi mentorstva. Pričala nam je kako pomaže čak i učesnicima koje ne poznaje – daje savjete, dijeli alat i pomaže im da završe rad kada vidi da im je podrška potrebna.

Neki treneri kažu: „Neka se sam snađe.“ Ja ne mogu tako. Ako je neko došao, trudi se i daje sve od sebe, treba mu pomoći. Za mene se ovdje ne radi o novcu. Radi se o ljudskosti.

Prema njenim riječima, zadatak mentora nije samo da pokaže tehniku, već i da podrži učenika na njegovom profesionalnom putu.

Potrebni su nam mladi ljudi koji će nastaviti ovaj posao. A kako neko može napredovati ako nema mentora uz sebe?

Posebna tema razgovora bili su savremeni sastojci i sastav deserata. Kako kaže, još prije mnogo godina odlučila je da ne koristi vještačke sirovine i velike količine hemijskih dodataka. Po njenom mišljenju, danas je važnije nego ikada vratiti se prirodnijem pristupu u poslastičarstvu.

Lijep desert jeste važan. Ali još je važnije ono što se nalazi unutra.

Tokom svoje karijere osvojila je ne samo brojne zlatne medalje, već i posebna priznanja, uključujući predsjedničku medalju Svjetske kulinarske organizacije, kao i priznanja Međunarodne gastronomske zajednice. I pored svih tih uspjeha, i dalje radije govori o ljudima nego o titulama.

Treba voljeti ljude. Pomagati im. Dijeliti svjetlost. Kada drugima iskreno želite dobro, dobro vam se uvijek vrati.

Na kraju razgovora pitali smo je šta smatra najvažnijim za razvoj poslastičarske scene u Crnoj Gori. Odgovor je bio veoma jednostavan:

Potrebno je dovoditi vrhunske stručnjake, organizovati master class, razvijati edukaciju i pomagati talentovanim ljudima da napreduju. Jer svaka profesija napreduje samo onda kada se znanje prenosi dalje.

Moyamagazin

Fotografije: Iskuhi Ambartsumyan