Sve je počelo u carskoj Rusiji. Kažu da je mladi kuvar, želeći da impresionira caricu Jelisavetu Aleksandrovnu, napravio kolač od medenih kora i kiselkastog fila od pavlake – ne znajući da carica, zapravo, ne voli med. Ali prvi zalogaj promijenio je sve: kolač je postao hit, a kuvar legenda.

Tako je Medovik rođen – iz greške, ali i iz hrabrosti da se proba nešto novo.

Medovik je prepoznatljiv po svom jedinstvenom izgledu – spoljašnjem sloju od fino izmrvljenih kora koje mu daju karakterističan, rustičan šarm i neodoljivu teksturu.

U centru cijele priče je med. On je ono što daje Medoviku identitet – miris, boju i karakter. U početku se koristio tamni šumski med, jer je davao pun ukus i boju. Danas se češće koristi bagremov ili livadski, zbog blaže arome. Ali jedno se nije promijenilo: bez kvalitetnog meda, Medovik nije pravi Medovik.

Nekad su se kore pekle na drva, na poleđini pleha, svaka posebno. Bilo ih je šest, osam, pa i deset – tanke, hrskave, i sve premazane filom od pavlake i putera. Danas se pravi brže: mikser umjesto drvene kašike, rerna na tačno 180 stepeni, i moderni oblici – okrugli, četvrtasti, pa čak i slojeviti deserti u čaši.

Ali suština je ostala ista: medovik mora da odstoji preko noći. To je trenutak kada kore upiju fil, kada sve omekša i kada kolač „prodiše“. To čekanje je ono što ga razlikuje od svih drugih – jer Medovik se ne pravi na brzinu.

Recept koji se i danas smatra originalnim

Za kore:

3 jaja

150 g šećera

3 kašike meda

100 g putera

1 kašičica sode bikarbone

oko 400 g brašna

Za fil:

500 ml kisele pavlake (ili pavlake za kuvanje)

200 g šećera u prahu

100 g putera

malo limunovog soka ili vanile

Priprema:

Na pari otopi med, šećer i puter. Dodaj sodu, pusti da zapjeni, pa skloni s vatre. Dodaj jaja, zatim postepeno brašno, dok ne dobiješ mekano tijesto.

Podijeli na 6–8 dijelova, razvaljaj tanke kore i peci 4–5 minuta na 180°C. Umuti fil, premaži svaku koru i složi ih jednu na drugu. Ohladi i ostavi da prenoći. Sutra će biti savršeno mekan i aromatičan.

Danas ga možeš pronaći u modernim verzijama: sa karamel kremom, čokoladom, lješnjacima, malinama, pa čak i u obliku tortica u čaši. Ali onaj klasični, s pavlakom i medom, i dalje je najbolji. Njegova ljepota je u jednostavnosti – u mirisu koji podsjeća na toplotu doma i u ukusu koji ne izlazi iz mode.

Medovik je, u suštini, mali podsjetnik da dobre stvari zahtijevaju vrijeme. Da se strpljenje uvijek isplati. I da su miris meda i topla kuhinja ponekad sve što nam treba da se sjetimo zašto volimo jesen.

Moyamagazin

Fotografije: Pinterest