Vrata svog znanja otvorila nam je Marija Jevremović, jedna od najpriznatijih umjetnica za izradu šećernog cvijeća u regionu i višestruko nagrađivana edukatorka, koja je sa nama podijelila osnovne tehnike i pribor bez kojeg je gotovo nemoguće postići vrhunski rezultat.

Realistično šećerno cvijeće izrađuje se od specijalne šećerne mase za cvijeće (br. 2), koja sadrži prehrambenu gumu. Za razliku od fondana, koji ostaje mekan kako bi se torta lakše sjekla, ova masa je elastična, izuzetno podatna za oblikovanje i brzo se suši, što omogućava izradu tankih i prirodnih latica.

Kako bismo dobili željenu nijansu, u masu dodajemo gel boje (br. 1). Veoma je važno odmah postići odgovarajuću boju, jer se masa na vazduhu brzo suši. Zato je tokom rada čuvamo u plastičnoj kesi ili ispod posude (br. 3).

Osnovu svakog cvijeta čini cvjećarska žica različite debljine, obložena papirom (br. 11). Na nju se pričvršćuju latice, listovi ili cijeli cvjetovi. Žice se skraćuju posebnim sječicama za žicu (br. 10), dok se kod pojedinih vrsta cvijeća kao osnova koriste stiroporne kuglice ili oblici (br. 13), kroz koje prolazi glavna žica.

Tokom izrade, latice i cvjetovi odlažu se na stiroporne podloge (br. 14), stalke za sušenje cvijeća (br. 15) ili sunđeraste podloge (br. 16), kako bi zadržali prirodan oblik dok se suše.

Žice se međusobno povezuju elastičnom samoljepljivom florističkom trakom (br. 18), koja se po potrebi reže makazama (br. 17) na uže trake radi preciznijeg rada.

Za završnu obradu koriste se prehrambene ili dekorativne boje u prahu (br. 19), kojima se pomoću različitih četkica (br. 20) naglašavaju sjenke, prelazi boja i najsitniji detalji koji cvijetu daju potpuno prirodan izgled.

Šećerna masa se razvlači oklagijom (br. 4), oblikuje na radnoj podlozi (br. 5), a zatim prenosi na mekanu penastu podlogu (br. 6), gdje se uz pomoć specijalnih alata za modelovanje (br. 7) stanjuju ivice latica i oblikuju svi fini detalji.

Kada cvijet ili list zahtijevaju izražene vene i prirodnu teksturu, koriste se dvostrani silikonski otisci (veineri) (br. 8 i 9), koji vjerno prenose reljef pravog cvijeta. Nakon toga, elementi se odlažu na odgovarajuće modle za sušenje kako bi zadržali željeni oblik.

Iako danas postoji veliki izbor režača za cvijeće, Marija ističe da ih najčešće koristi za sitnije cvjetove ili na potpuno kreativan način – često i za namjene za koje prvobitno nijesu bili predviđeni (br. 10). Upravo takva kreativnost i pažnja prema detaljima čine razliku između lijepog i zaista realističnog šećernog cvijeta.

Moyamagazin

Fotografije: Marija Jevremović